.NET Evolucija: Od ASP do .NET Core

1. Era Classic ASP-a (VBScript & ADO)

U Classic ASP-u nije bilo pravih klasa ili "objektno-relacionog mapiranja" (ORM). Sve se svodilo na direktno pisanje SQL upita unutar HTML-a. Ovo se zvalo "Spaghetti code".

Prikaz miješanja logike, baze i HTML-a u jednom fajlu

Rad sa bazom podataka (ADO - ActiveX Data Objects)

Programeri su koristili ADODB.Connection za otvaranje veze i Recordset za čitanje podataka.

<%
Dim objConn, objRS, strSQL
Set objConn = Server.CreateObject("ADODB.Connection")
objConn.Open "Provider=SQLOLEDB;Data Source=ServerName;Initial Catalog=Baza;User ID=sa;Password=lozinka;"

strSQL = "SELECT Ime, Cijena FROM Proizvodi"
Set objRS = objConn.Execute(strSQL)

Response.Write("<ul>")
While Not objRS.EOF
    Response.Write("<li>" & objRS("Ime") & " - " & objRS("Cijena") & " KM</li>")
    objRS.MoveNext
Wend
Response.Write("</ul>")

objRS.Close
Set objRS = Nothing
objConn.Close
Set objConn = Nothing
%>

API i Web Servisi u to vrijeme

U ovoj eri, koncept "API-ja" nije bio standardizovan kao danas.

• Raw XML: Ako ste željeli poslati podatke drugom sistemu, napravili biste .asp stranicu koja umjesto HTML-a ispisuje sirovi XML koristeći Response.ContentType = "text/xml".
• SOAP: Pojavom SOAP protokola, koristile su se glomazne COM+ komponente, što je bilo izuzetno teško za konfigurisanje.

2. ASP.NET Web Forms (C# & ADO.NET) - Naslijeđe u Upravi

Web Forms uvode Code-Behind. Logika baze se seli u C# fajl, a na stranici ostaju kontrole koje "znaju" same da prikažu podatke.

Stranica nosi "skriveni ruksak" podataka (ViewState)

Rad sa bazom podataka (ADO.NET & DataBinding)

Umjesto ručnog pisanja HTML-a u petlji, koristili smo kontrole poput GridView.

protected void Page_Load(object sender, EventArgs e)
{
    if (!IsPostBack)
    {
        string connString = ConfigurationManager.ConnectionStrings["MojaBaza"].ConnectionString;
        using (SqlConnection conn = new SqlConnection(connString))
        {
            SqlCommand cmd = new SqlCommand("SELECT Ime, Cijena FROM Proizvodi", conn);
            conn.Open();
            SqlDataReader rdr = cmd.ExecuteReader();
            
            GridViewProizvodi.DataSource = rdr;
            GridViewProizvodi.DataBind(); // Magija koja automatski puni tabelu
        }
    }
}

API i Web Servisi: ASMX i WCF

Ovdje Microsoft uvodi namjenske formate za razmjenu podataka:

• ASMX Web Servisi: Prvi pravi način za kreiranje servisa. Koristili su isključivo SOAP/XML. Kod: Označite metodu sa [WebMethod].
• WCF (Windows Communication Foundation): "Svemirski brod" za komunikaciju. Moćan, ali toliko kompleksan da su konfiguracioni fajlovi (web.config) često imali stotine linija koda.

3. ASP.NET MVC (Entity Framework & Web API)

Dolazak MVC-a donosi prelazak na Entity Framework (EF) — prvi pravi Microsoftov ORM (Object-Relational Mapper). Baza se više ne posmatra kao set tabela, već kao kolekcija C# objekata.

Jasna separacija odgovornosti: Model-View-Controller

Rad sa bazom podataka (Entity Framework)

Nema više SQL-a u kodu. Koristimo LINQ upite.

public class ProizvodiController : Controller
{
    private MojDbContext db = new MojDbContext();

    public ActionResult Index()
    {
        // LINQ upit - čitko i sigurno od SQL injection-a
        var proizvodi = db.Proizvodi.Where(p => p.Aktivan == true).ToList();
        return View(proizvodi);
    }
}

Revolucija: ASP.NET Web API

MVC je uveo poseban tip kontrolera (ApiController) specijalizovan za RESTful servise i JSON. Ovo je bio trenutak kada web aplikacije prestaju biti "monoliti" i postaju backend za moderne JS frontende (Angular, React).

public class ProizvodiApiController : ApiController
{
    [HttpGet]
    public IHttpActionResult GetProizvodi()
    {
        var data = db.Proizvodi.ToList();
        return Ok(data); // Automatski pretvara listu u JSON format
    }
}

4. .NET Core (EF Core & Minimal APIs)

.NET Core donosi vrhunac optimizacije. Sve je podređeno performansama i radu na više platformi (Windows, Linux, macOS).

Rad sa bazom podataka (EF Core)

Koncept ostaje sličan MVC-u, ali se uvodi Dependency Injection (DI). Baza se više ne instancira sa new, već je sistem "ubrizgava" u kontroler.

public class ProizvodiController : ControllerBase
{
    private readonly ApplicationDbContext _context;

    public ProizvodiController(ApplicationDbContext context) // Dependency Injection
    {
        _context = context;
    }

    [HttpGet]
    public async Task GetAll()
    {
        return Ok(await _context.Proizvodi.ToListAsync());
    }
}

Šta .NET Core rješava (Problem MVC-a)?

U starom MVC-u, svaki zahtjev je morao proći kroz System.Web.dll, što je bio ogroman i spor fajl pun naslijeđenog koda iz 90-ih. .NET Core je izbacio System.Web. Umjesto toga, koristi se lagani Kestrel web server.

Budućnost: Minimal APIs

U najnovijim verzijama (.NET 6/7/8), Microsoft uvodi Minimal APIs. Ako pravite mali servis, više vam ne treba ni kontroler ni komplikovana struktura.

var builder = WebApplication.CreateBuilder(args);
var app = builder.Build();

app.MapGet("/proizvodi", async (ApplicationDbContext db) => 
    await db.Proizvodi.ToListAsync());

app.Run();

Ovo je cijela aplikacija u svega nekoliko linija koda!

5. Srce .NET Core sistema – Middleware i Dependency Injection

Ovo poglavlje se fokusira na dva "motora" koji pokreću moderni .NET Core. Bez razumijevanja Middleware-a i Dependency Injection-a (DI), rad u .NET-u se svodi na puko kopiranje koda. Dok su stariji frameworkovi (poput Web Formsa) bili kruti i monolitni, .NET Core je dizajniran kao LEGO set. Vi odlučujete koji dio vam treba i kako će se oni složiti.

1. Middleware Pipeline (Cjevovod zahtjeva)

Zamislite Middleware kao niz "kontrolnih tačaka" ili filtera kroz koje svaki HTTP zahtjev mora proći prije nego što stigne do vašeg koda, i kroz koje se odgovor mora vratiti nazad do korisnika.

Cjevovod zahtjeva: Protok, Next() i Short-circuiting

Kako to funkcioniše?

Kada zahtjev stigne na server, on ulazi u Pipeline. Svaki komad Middleware-a u tom lancu ima dvije opcije:

1. Obraditi zahtjev i proslijediti ga sljedećem članu (pomoću next() delegata).
2. "Kratko spojiti" (Short-circuit) zahtjev i odmah vratiti odgovor (npr. ako korisnik nije prijavljen, Middleware za autentifikaciju ga odmah odbija i zahtjev uopšte ne stiže do baze podataka).

public async Task InvokeAsync(HttpContext context)
{
    // 1. Pričaj sa bazom prije nego proslijediš zahtjev (Zabilježi ko šta traži)
    _logger.LogInformation($"Službenik {context.User.Identity.Name} pristupa putanji: {context.Request.Path}");
    
    // 2. Pusti zahtjev da ide dalje u stvarni Controller
    await _next(context); 
    
    // 3. Ovdje možete reagovati na rezultat (npr. zabilježiti da li je vraćena greška građaninu)
}

2. Dependency Injection (DI) – Ubrizgavanje zavisnosti

Ovo je koncept koji studentima često zadaje najviše glavobolja, a zapravo je vrlo jednostavan ako koristimo analogiju sa restoranom.

DI Container daje Controlleru samo ono što mu treba

Problem: Čvrsto vezivanje (Tight Coupling)

U starim sistemima, ako je vašem kontroleru trebala baza podataka, on bi je sam kreirao:

private readonly Database _db = new Database();

Problem: Šta ako želite promijeniti bazu? Šta ako želite testirati kod bez prave baze? Morate mijenjati kod u svakom kontroleru.

Rješenje: DI (Restoran analogija)

Vi ste kuvar (Kontroler). Treba vam nož (Servis za bazu).

• Bez DI: Vi usred kuhanja izlazite vani, tražite rudu metala, kujete nož i onda se vraćate da siječete. (Sami pravite zavisnost pomoću new).
• Sa DI: Vi samo kažete: "Meni treba nešto što siječe (Interface)". Menadžer kuhinje (DI Container) vam donosi nož na radni sto. Vi ne znate odakle je došao, vi samo znate da on radi posao.

public class VozackeDozvoleController : ControllerBase
{
    private readonly ICipsServis _cips; // Samo tražimo interfejs (Ugovor sa servisom)

    // DI Kontejner nam automatski "ubrizgava" tačan zaduženi servis (Kuhinja nam donosi pravog kuhara)
    public VozackeDozvoleController(ICipsServis cips) 
    {
        _cips = cips;
    }

    [HttpGet("{jmbg}")]
    public IActionResult ProvjeriAdresu(string jmbg)
    {
        var adresa = _cips.DohvatiZvanicnuAdresu(jmbg); // Mi samo koristimo servis
        return Ok(adresa);
    }
}

Životni vijek servisa (Service Lifetimes)

Kada registrujete svoj servis u DI kontejneru, morate mu odrediti "rok trajanja":

Vizuelni prikaz instanci kroz vrijeme